Somborski Gogol Bordello jedna su od najbolje čuvanih tajni srbijanskog rocka. S ovom bombom od albuma, vrijeme je da se ta tajna konačno rasvijetli i izvan granica Bačke...
Čudan je put kojim je ovaj CD došao u moje pohlepne šape. Tijekom mog nedavnog posjeta Music In Progress festivalu u Somboru, našao sam se s ekipom iz benda Line Out da mi daju primjerak svog debi cd-a za recenziju. Dok smo tako sjedili u studiju Shazz kod Aleksandra, pijuckali cugu i preslušavali nadolazeću kompilaciju somborskih bendova, u jednom trenutku iz zvučnika je krenula stvar koju sam znao, «Ogledalo» Neozbiljnih pesimista. I kako slučajnosti obično nalažu, jedan od članova Line Outa u svome je ruksaku imao cd dotičnog benda te mi ga je poklonio. Sad, zašto neki ljudi osjećaju potrebu da u svojim ruksacima nose diskove tuđih bendova meni je vječna misterija, nešto poput koliko stvari stane u malu žensku torbicu, ali što se dogodilo? Ovaj cd koji je čistom igrom slučaja završio kod mene jedan je od najvrćenijih u mom cd plejeru, a svima kojima ga pustim u autu također odvale na njega. Tako da je cd Line Outa, zbog kojeg sam se s ljudima uopće i našao, završio tek kao fusnota (ali nema brige, on je sljedeći za recenziju).
Ovo je samoizdan album somborskog okteta (Igor Olujić – vokal, Boki Mišić – gitara, Dragan Tomić – bas, Damir Demonja – klavijature, Davor Demonja – bubanj, Igor Martinko - violina i truba, Peđa Mačuš – klarinet i Denis Jerbić – perkusije) kojega su snimili krajem 2007. godine. Bend inače postoji još od sredine 90-ih, ali zbog čestih mijenjanja članova i raznih, kako na svom MySpaceu sami kažu, «privatnih, poslovnih i militarističkih okolnosti» ozbiljnije su prionuli poslu tek 2005. godine i rezultat je ovaj album. Totalno do it yourself, bez prave naslovnice, bez ikakvih podataka o albumu, s komadićem žutog A4 papira na kome su otisnuti samo nazivi pjesama, vidi se da je ovo kućna radinost. A činjenica da je sve otiskano ćirilicom pokazuje da im baš i nije pretjerano stalo do nekog šireg proboja. što je gadan zajeb jer ovo je bomba od albuma! Pesimisti sebe definiraju kao antiglobal-ethno-punk bend. Antiglobal po duhu i ideji te britkim, kritičkim tekstovima koji oštro i precizno oslikavaju žalosno stanje današnjeg svijeta, a posebno zemlje u kojoj žive, ethno po načinu na koji u svoju zvučnu matricu ukomponiraju ethno i folk obrasce iz njihove sredine te instrumente poput violine, trube i harmonike, a punk po količini energije koja se oslobađa iz svake pore ovog cd-a. Sličnost s Gogol Bordellom je najočitija, premda su meni Pesimisti barem pet puta bolji od Gogola, na trenutke (i to one lošije) podsjećaju i na Kultur Shock, dok tekstualno vuku dosta na Manu Chao ali i na beogradske Samostalne referente s kojima dijele sposobnost da oštre i kritičke tekstove lijepo zakamufliraju u zvučni melanž različitih stilova i zvukova (dok su Referenti prvenstveno ska bend, Pesimistima je ska samo jedan od sastojaka u ovom glazbenom ćušpajzu).
Na cd-u imate 10 pjesama, plus genijalni intro i outro gdje neki seljak bend proglašava «anti-global ENTO punk bendom» što je lapsus koji se odlično uklopio u koncepciju albuma gdje je na prvom mjestu zajebancija, još zajebancije i još više zajebancije. Ali svirka je nabrijana do jaja, svaki instrument ima mjesta da se iskaže (uz pretjerivanje s violinom za moj ukus, no dobro) i sve skupa zvuči toliko energično i žestoko da se čovjek pita može li to uživo biti još bolje. Upućeni kažu da može i da jeste.
Među vrhunce ovog albuma svakako treba izdvojiti prvi singl (i pjesmu koju sam prepoznao kod Aleksandra u studiju), «Ogledalo», genijalan spoj gogolovke violine, razarajuće ritam sekcije koja piči 160 na sat kao da su upravo pobjegli iz birtije ne plativši račun te turbo folk refrena koji je navodno otpjevao neki oridžidži dizelaš i koji svojim tekstom («Dal' ti se sviđam ja / Dal' ti se dopadam») predstavlja pravo ogledalo ciničnom ostatku teksta («Država bez reda - da, to sam ja / Zemlja što je propala - to sam jaO Propast što se sluti - da, to sam ja / Ova krađa veka - da, to sam ja»).
Tu je i fenomenalni ska kazačok «Narodno veselje» koji podsjeća na «Maljčike» za 21. stoljeće, Manu Chaovski raspašoj «Srbija i ja» s genijalnom lajnom «sa svim ciljevima ostvarenim idem od danas do juče / i stotinama godina u nazad tražeći onaj pravi put» te brutalno pjevni ethno ska «Proleće» koji bi na noge digao i cijeli staraćki dom, uključujući invalide u kolicima, s klarinetom koji u refrenu («Proleće, još se ne nazire / a ptičice pevaju vesele pesme») oponaša cvrkut ptica.
No, apsolutni vrhunac dolazi na samom kraju albuma, u rezigniranoj i tužnoj «Kristalno čist», jednoj od najboljih pjesama koje sam u ovom desetljeću čuo da dolazi od naših susjeda s istoka, totalno retro i 80's, nošena nježnim premazima klavijaturama i krhkom, lomljivom dionicom saksofona koja bi mogla bez frke završiti na nekom od albuma Roxy Musica s početka 80-ih. Predivna stvar koja me dirne u srce svaki put kad ju čujem i na taj način me podsjeti da ipak imam taj organ (sad, to što ga ne koristim previše baš kao i neke druge organe, to je moj problem).
Ostalih pet pjesama ne doseže ove vrhunce, premda će zajebantski Kultur Shockovski hibrid rocka i turbo folka «Hit parada» sigurno imati svoje poklonike, vjerojatno čak i među populacijom Grand produkcije koju u pjesmi ismijavaju, tu je i Mano Negrovska «Hepa hej» kao razvaljivač za žive nastupe...Ovo je album bez ijedne doista slabe pjesme. Uostalom, koliko znate albuma, pogotovo ove novije produkcije, koji imaju barem pet čistokrvnih killera?
Ono što bi Pesimisti trebali napraviti je potruditi se da ovaj album promoviraju dalje od Bačke i Vojvodine. Napraviti malo profesionalniji omot (na latinici, ove nove generacije van Srbije ćirilicu poznaju koliko i hijeroglife) i ovo bi mogao biti jedan od većih izvoznih proizvoda s istoka. Ovakva glazba ima velik broj poklonika na cijelom prostoru bivše države, posebno u Hrvatskoj, i sad je na bendu da to pokušaju iskoristiti ili ne.
šteta što je ova bomba od albuma objavljena prije dvije godine, s lakoćom bi odnio titulu najboljeg albuma 2009., ne samo među braćom i sestrama Srbima već i šire. Obavezno idite i preslušajte ih, ovo je prejebeno!
Neozbiljni optimist Hadžo
http://www.myspace.com/neozbiljnipesimisti
http://www.neozbiljnipesimisti.com/
P.S. Ako pogledate neki od njihovih spotova na MySpaceu, uočit ćete sigurno da glavni vokal opasno nalikuje legendarnom glumcu Bogdanu Dikliću. Ne znam jesu li Pesimisti ikad svirali zajedno s Kuguarsima, ali to bi bila mrak kombinacija...